Miroslav Vranić iz Poreča, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u Srednjoj školi Mate Balote i trener u Atletskom klubu Maximvs, pravi je primjer dobre prakse.

On ne posustaje, tjera na aktivnost, pomaže ljudima u zajednici.

Baš zato ga djeca vole, ali i roditelji kojima je sve jasnije da je aktivan i zdrav život pravi izbor za njihovu djecu.

Porazgovarali smo s Miroslavom kako bismo otkrili što je najteže u ovome poslu, koji su izazovi danas u doba sjedilačkog načina života i kako krenuti.

Koliko dugo već radite kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture u Srednjoj školi Mate Balote u Poreču i što najviše volite u vezi svog posla, a što je najteže s djecom?

U Srednjoj školi Mate Balote radim već 5 godina, ovo mi je šesta sezona, kako bi se reklo u sportskom žargonu. Najviše volim sportska natjecanja, jer sam po prirodi natjecateljskog karaktera, pa me jako vesele uspjesi naših učenika i učenica na općinskim i županijskim natjecanjima.

U školi ima puno sportaša, iz raznih gradova (Poreč, Umag, Pula, Novigrad, Rovinj) pa je tako i veći izbor djece za sastaviti ekipu iz određenog sporta.

Naravno, sve to ne bi bilo moguće da nema lokalnih klubova u kojima se dobro radi, tako da mi mentori po školama imamo djecu koja su već godinama u nekakvom trenažnom procesu, a na nama je da složimo dobru ekipu, prijavimo ih i odvedemo na natjecanje.

Onaj teži dio rada s današnjom djecom je jako složen i kompliciran te se ne može objasniti u nekoliko rečenica.

Pokušat ću navesti činjenice koje zajedno u kombinaciji ovaj posao čine zahtjevnijim, nego što bi trebao biti, ili kao što je to nekada bilo, dok smo mi bili djeca i odrastali.

1. Djeca se sve manje kreću i sve su više pretila, samim tim voljni momentum za radom je na minimumu.
2. Roditeljska protekcija djece je snažna.
3. Autoritet profesora je puno niži nego što je to nekada bio, samim time su i ovlasti manje.
4. Ispričnice koje učenici donose od roditelja i doktora, ponekad i s izmišljenim dijagnozama onemogućuju njihov rad, a samim time i pravilan razvoj.

I to je taj začarani krug gdje su nama ruke vezane, a njima sve na volju.

Koliko ste dugo trener u Atletskom klubu Maximvs i koje sve discipline radite?

U Atletskom klubu Maximvs Poreč radim već 13 godina, a naša specijalnost su kratke i srednje pruge.
Ako se pojavi neko talentirano dijete za neku drugu tehničku disciplinu, prilagođavamo se njemu i pokušavamo sa svojim postojećim resursima pružiti maksimum za razvoj njegovih sposobnosti.

U proteklih nekoliko godina možemo se i pohvaliti s dvoje državnih prvaka u mlađekadetskoj kategoriji. 2018. godine Andrea Matić je bila državna prvakinja na 60 metara u dvorani i na otvorenom, dok je Luka Košeto prošle godine bio državni prvak u bacanju vortexa.

Postoji puno talentirane djece, ali većina njih je već odabrala druge sportove, što je naravno pohvalno, međutim svatko od te djece trebao bi kroz svoju sportsku karijeru barem jedan period provesti u jednom od bazičnih sportova (atletika, plivanje, gimnastika).

Također moram spomenuti i stariju grupu vježbača, tzv. rekreativci koji su aktivni po lokalnim utrkama, kao što je Istarska zimska liga u trčanju, po trail utrkama i polumaratonima po Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji.

Kako biste komentirali da je Poreč Grad sporta? Kako još više potaknuti ljude na zdrav i aktivan način života?

Za moj Grad Poreč definitivno se može reći da je Grad sporta. Možemo se pohvaliti s fantastičnom infrastrukturom, imamo najviše dvorana i sportskih terena u Hrvatskoj na broj stanovnika.

U Gradu djeluje preko 40 sportskih klubova i sportskih udruga, što govori u prilog da imamo jako puno djece uključene u sportske aktivnosti.

Pohvalio bih Grad Poreč i Sportsku Zajednicu Grada Poreča da su uvijek na usluzi sportašima i klubovima. Među rijetkima u Hrvatskoj koji pokrivaju troškove odlaska na ligaška natjecanja i državna prvenstva.

Iz perspektive trenera u jednom klubu, takva pomoć je od velikog značaja, te značajno olakšava funkcioniranje, kao i planiranje budućih aktivnosti klubova.

Smatram da je Grad Poreč idealna sredina za sve ljude koji se žele na bilo koji način baviti sportom.
Već sam spomenuo odličnu infrastrukturu i veliki broj aktivnih klubova i udruga, pored toga Grad se pobrinuo i za veliki broj vanjskih vježbališta na koja ljudi mogu doći i samostalno vježbati.

U sklopu Grada djeluje i Udruga Zdravi Grad Poreč, koja svojim djelovanjem i stručnim osobljem promovira zdravi način života. Za svakoga tko želi aktivan sportski život, Poreč je idealna sredina.

Što za Vas znači biti zdrav i aktivan? Pokrade li Vam se tu i tamo neka greška i kako se nosite s tim?

Biti zdrav i aktivan znači pronaći balans između fizičke aktivnosti i kvalitetne prehrane. Fizičku aktivnost treba prilagoditi dobi i sposobnostima vježbača, odnosno pogoditi idealan intenzitet i ekstenzitet, kako se osoba koja je uključena u nekakav trenažni proces ne bi ozlijedila ili preopteretila.

S druge strane opterećenje ne smije biti preslabo, jer inače nema pozitivnih pomaka. Kod rekreativaca početnika uvijek treba krenuti polako i s oprezom, te postepeno povećavati opterećenje, dionice, ili otpor, ovisno o kakvoj se aktivnost radi.

Međutim da ne filozofiram previše, svaka aktivnost je dobra, odnosno bolja od neaktivnosti i sjedilačkog načina života. Da li griješim? Naravno, kao što bi i stari latini rekli: "Errare humanum est"! Ako donesem neku krivu odluku, pokušam izvući pouku i ne ponoviti ju više.

Međutim trenažni proces, kao i nastavni proces je živi proces i tu je svakodnevno bezbroj novih i nepoznatih situacija na koje čovjek mora biti spreman pravilno reagirati.

Ja spadam u onu staru školu trenera i profesora koji traže red, rad i disciplinu. Zbog toga mogu slobodno reći, jer tako osjećam, da sam omiljen kod radnika i vrijedne djece, međutim oni malo ljeniji imaju problem sa mnom i stalno smo u nekoj vrsti konfrontacije.

Sve je to dio odrastanja njihovog i mog, ali najvažnije je da se na kraju dana razumijemo i naučimo nešto jedni od drugih! Kao što glasi ona famozna rečenica iz kultnog filma "Sjećaš li se, Dolly Bell": "Svakog dana, u svakom pogledu, sve više napredujem"!

Što biste poručili čitateljima koji ne znaju kako početi sa zdravim aktivnostima, nemaju vremena i slično?

Obucite tenisice, trenirku i šuškavac te otiđite negdje u prirodu, šetajte, udišite svježi zrak, napravite par čučnjeva, sklekova, protegnite se. Što god da napravite, tijelo će vam biti zahvalno, a osjećat ćete se puno bolje!

Isprika da se nema dovoljno slobodnog vremena je samo isprika! Potrebno je posložiti prioritete, a kretanje i kvalitetna prehrana bi trebali biti naši glavni prioritet.

Kako bi rekao jedan od mojih profesora s fakulteta: Imate samo jedno tijelo i nastojte se prema njemu odnositi s dostojanstvom i pružiti mu samo najbolje, a ono će vam vratiti višestruko! Investicija u svoje zdravlje nema cijenu!