Jedanaest godina prošlo je od smrti slavnog hrvatskog boksača i olimpijskog, europskog i svjetskog osvajača zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju, Mate Parlova.
U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. godine. Bio je prvi boksač iz socijalističkih zemalja koji je osvojio profesionalnu svjetsku titulu.
Mate Parlov jedini je boksač u povijesti tog športa koji je u istoj kategoriji osvojio olimpijsku, europsku i svjetsku amatersku,te europsku i svjetsku profesionalnu titulu.
Bio je najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena, te je već za života proglašen najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.
Mate Parlov nikad nije bio običan boksač. Ni sportaš. Mate Parlov bio je puno više. Još za života bio je mit, legenda.
Bio je čudesan sportaš, najjači čovjek na svijetu, a u isto vrijeme čovjek iz naroda, pjesnik, boem, osebujan i pomalo ekscentrik, čovjek koji je volio život. Zato su ga mase obožavale i ne bismo pogriješili ako bismo rekli da je Mate bio najpopularniji sportaš Jugoslavije.
Kao boksač, bio je najbolji na svijetu. Na vrhuncu karijere bio je nepobjediv. Doslovce. Kao ulični borac – nikad se nije dokazao. Oni, koji su se bavili borilačkim vještinama, znali su da ne bi potrajali ni sekundu s prvakom, a oni koji su ga izazivali... Od njih je s osmjehom okretao glavu.
Kao amater, imao je 310 mečeva, a poražen je (na bodove) samo 12 puta. Doživio je i taj nokaut koji mu je promijenio život. Bio je prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji osam puta (1967-1974.), pet puta prvak Balkana (1971-1974.), dva puta prvak Europe (1971. i 1973.) i svjetski prvak, na Kubi 1974. godine. Bio je olimpijski pobjednik 1972. godine u Münchenu. U finalu je nokautirao Kubanca. 'Tko zna boks, zna što ovo znači' rekli su mnogi stručnjaci.
Nakon završetka svoje aktivne boksačke karijere živio je u Fažani, daleko od športa i javnog života. Vodio je vlastiti kafić "Mate" u Puli.
U ožujku 2008. dijagnosticiran mu je rak pluća. Preminuo je četiri mjeseca kasnije, 29. srpnja 2008. godine a pokopan je 31. srpnja 2008. na Gradskom groblju u Puli.
Izvor: wikipedia
