Prije točno godinu dana Poreč se s poštovanjem i zahvalnošću oprostio od svog sugrađana, Ante Cukrova, (1939.), istaknutog prosvjetnog, kulturnog i javnog djelatnika.

Gotovo da nema osobe u Poreču koja nije upoznala ili surađivala s ovim poznatim prosvjetarom i kulturnjakom aktivnim sve do zadnjih dana. Upravo stoga njegovi ga se sugrađani sjećaju kroz najznačajnije trenutke iz karijere, dijelom i iz bilješki iz njegove zadnje knjige „U duhovnome logoru, Hrvatsko osnovno školstvo u Istri  od 1918. do 1945.“. 

Po završetku osnovne škole u rodnom mjestu Prviću, na istoimenom otoku, obrazovao se u Učiteljskoj školi Šibeniku, zatim u Puli smjer zemljopis, povijest, te glazba na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji u Puli, kao i u Rijeci na Pedagoškom fakultetu.

Radio je kao učitelj i profesor u više škola u Istri, uglavnom na Poreštini. Jedno je vrijeme djelovao kao radnik u kulturi te utemeljio Centar za kulturu porečkog Narodnog sveučilišta (danas Pučkog otvorenog učilišta) iz kojeg vremena su ostale manifestacije i ustanove koje dobrim dijelom i danas označavaju kulturni život Poreča – Koncerti u Eufrazijani, Susret zborova Naš kanat je lip, Glazbena škola Slavka Zlatića, danas Umjetnička škola i druge.

Bio je direktor Međunarodnog centra Muzičke omladine u Grožnjanu sa sjedištem u Zagrebu i Grožnjanu. Bio je i su osnivač porečkog Mješovitog pjevačkog zbora "Joakim Rakovac". Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, organizirao je Scenu, prvu ustanovu u kulturi u privatnom vlasništvu u bivšoj državi.

U posljednjih je dvadesetak godina, vrlo aktivno sudjelovao u folklornim zbivanjima u Hrvatskoj kao osnivač i dugogodišnji tajnik Hrvatske sekcije organizatora folklora i festivala i tradicijske kulture (HRCIOFF) posebno se baveći tradicijskom kulturom primorske Hrvatske, te podrijetlom fenomena istarske tradicijske glazbe s kojim sudjeluje na znanstvenim skupovima u inozemstvu objavljujući stručne i znanstvene radove. Bio je organizator i direktor međunarodnog folklornog susreta Zlatna sopela koji su se odvijali u Poreču petnaestak godina. 

Nemirna i istraživačka duha bio je sklon inovacijama, bilo da je riječ o prosvjeti ili kulturi. U vrijeme Domovinskog rata obnašao je dužnost ravnatelja Osnovne škole Poreč, tada najveće škole u Hrvatskoj, koja je brojala i preko dvije tisuće učenika s ratom zahvaćenih područja.  Za vrijeme njegova mandata škola je ušla u krug dvadeset najuspješnijih u Hrvatskoj, a bio je i suosnivač Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola. 

Dugogodišnje iskustvo u prosvjeti i dobro poznavanje školske problematike, posebno njegove povijesti, ali i poznavanje istarske prošlosti, uvelo ga je u istraživački rad u oblasti povijesti istarskog školstva. Istraživanjem se vrlo intenzivno bavio posljednje desetljeće, u čemu mu je uvelike pomoglo široko obrazovanje i isto tako širok krug znanstvenih interesa.