Posljednje desetljeće Rovinj muku muči s uličnim žvrljotinama, koje u pravilu nepoznat netko, najčešće u gluho doba noći ostavlja za sobom na fasadama, bidonima za smeće, poklopcima strujnih i inih ormarića. 

U jednom je trenutku 'stvar' toliko eskalirala da je grad Rovinj krenuo u edukativni rat s 'crtačima', angažiravši dizajnere i struku da, između ostalog objasne razliku između šaranja javnih površina tagovima bez umjetničkog sadržaja i grafita. 

U rovinjskim slučajevima naime, nema riječi o umjetnosti grafiterstva već o nečijim žvrljotinama kojima se uništava tuđa imovina.

U tom su kontekstu i danas vrlo živa i aktualna dva problema - prvi da se počinitelji ne pronalaze (a kamoli kažnjavaju ili barem tjeraju da išarano očiste), a drugi da vlasnici objekta na kojima se tagovi nalaze dobivaju dopis Grada da ih očiste o vlastitom trošku. 

Naime, kada su u pitanju gradski 'zidovi' Rovinju to 'sređuje' sam.

Tako je česta meta crtača - dvorana Valbruna više puta očišćena od tagova, kao i spomenik na Valdibori. Međutim, kada je riječ o privatnim kućama problem se tretira kao primjerice, razbijanje prozora kamenjem od nepoznatog počinitelja. U tom slučaju ako ne želi 'propuh' vlasnik sam mijenja staklo i novo postavlja o svom trošku. 

Upravo, u tom začaranom krugu u kojem se počinitelj ne pronalazi i ne kažnjava a broj novoišarenih fasada raste jedna obavijest, postavljena na skladište Doma za odrasle Domenico Pergolis pogađa metu –  i donosi pravu poruku. 

Dom se dakle potrudio, da novac koji su potrošili na uklanjanje žvrljotina 'pretvore' u dnevne obroke.

Jednostavnim izračunom za potrošenih 2.220 kuna moglo se osigurati 130 dnevnih obroka za kućnu dostavu. Dovoljno, da se nad tom činjenicom svi zajedno zamislimo.