IstraIN - Istarski news portal

SAN ČULA, SAN VIDJELA Život s krilcima

San čula da je jedan Zagrepčanin ukrao Vegetu u supermarketu. Za krađu je dobio osam mjeseci zatvora i dvadeset i dva mjeseca zabrane prilaska na manje od sto metara lancu istoimenih marketa koji su se razmilili po čitavoj zemlji.

San čula i da je opasni kriminalac, ujedno i  beskućnik pa se danas s pravom Svijet pita gdje je Vegeta, naš nacionalni ponos i brand trebao završiti, odnosno u čijem se loncu, s obzirom da ga tat nema vrijedna mješavina povrća trebala krčkati?

San čula i da kriminalcu ovo nije prva krađa nekog hranidbenog artikla i da je u svom lopovluku opasno evoluirao jer je s gotove hrane - kruha i salame prešao i na dodatke jelima. Zbog tog je  progresivnog napretka, bezobzirnom lopovu danas poslana jasna i glasna poruka: dosta je bilo krađa u ovoj zemlji!

To odlučno dosta, pogodilo je i moju susjedu Anu koja je kao i svaka omalovažena penzićku koja se umjesto s visinom svoje penzije muči s porastom kriminaliteta u zemlji. Doduše, ne brine  je toliko nestanak Vegete koliko manjak uložaka!

-O kakvim je ulošcima riječ, pita nas šjor Ive koji se s babama inače ne druži ali se voli svojim komentarima svako malo ubaciti u razgovor. Tek toliko da nas iznervira.  

-Muči stari, ne pačaj se u ženska posla, kaže mu Ana i pita me da li san čula da se naše mlade žene ne školuju i ne idu na delo u 'one dane'. Je vidjela na državnoj dalekovidnici reklamu u kojoj se traže donacije za kupnju 'proizvoda s krilcima' ženama koje  za tu raskoš nemaju sredstva. 

San čula, potvrđujem joj mašući glavom gore dole, kao i uvijek kad nemam što pametno za reći. 

-Ajde cure ne jamrajte, jedva je dočekao pauzu u našem razgovoru susjed Ive koji se ne može načuditi oko čega se nas dvije brinemo. 

 -Sve je riješeno i nema razloga za brigu. Eto, vas dvije ćete već sljedećeg mjeseca dobiti povišicu na penziju od čitavih 50 kunića s kojima ćete svojoj nezaposlenoj djeci (koja bi bez vas bili i beskućnici) s tim 'financijskim sredstvima' moći kupiti jednu vrećicu Vegete i jedan paketić panolina, objašnjava nam šjor Ive, zadovoljno se trljajući po trbuhu pokazujući tim činom kako je on muško koje u svojoj kući ne kuha, a bogami ne brine ni o tome koje mu dijete i zbog kojeg razloga krvari. Njegovih će, dakle 50 kunića ostati sigurno u njegovom džepu.

Zbog  Ivetovog objašnjenja i načina kako ćemo i ovog puta pomoći podmlatku da ostane na časnom i ponositom putu siromaštva i mi smo zadovoljne. Susjeda Ana i više od mene, pa u to ime čini nešto doista neuobičajeno. Zove susjeda Ivu da nam se pridruži na kavi. 

- Donesi šećer i požuri se jer plin mi je pri kraju, dobacuje mu Ana, namigujući mi i dodajući ispod glasa - ne brini. Naći ćemo već način nas dvije ( baš kao i država u kojoj živimo) da mu tih' 50 kunića izbijemo iz džepa za opće dobro naše male susjedske zajednice.