Koronavirus ugasio je peto godišnje doba. Doduše, uz postojeća legalna četiri,ovo peto je umotvorina veseljaka, odnosno svih onih koji su u veljači pustili maštu na volju, i pretvarali se da su nešto što nisu, ili bi na trenutak poželjeli biti drugačiji.

Dakle,vrijeme maškara, još do lani je bio period švoganja, smijeha i zdrave zafrkancije, ono doba kad su bez straha od osude javnosti (čitaj prvog susjeda) oni mogli biti one, a one – sve od vila i dobrih djeva do vještica i baba roga.

San čula da se ove godine, (kada nam smijeha fali više od dezificijenata) zbog pandemije i njenih posljedica (kao što su i depresije i strahovi od nedostatka druge doze) Seljanske i tradicionalne maškare neće biti održane. 

Druženje je kako znamo (i poštujemo) zabranjeno, a panika (koju neki nazivaju i zdravim razumom) zbog mogućnosti zaraze, barem što se tiče domaćeg Stožera u svom je zenitu, pa danas i najmlađi Istrijani školu pohađaju na daljinu.  

I više nego očito, u veljači nam je voda došla do grla (i to ne samo figurativno). Svjedočimo njenom 'društvenom' ispumpavanju iz oborinskih kanala diljem Rovinja, kao i onom političko-izbornom, čiji je zdenac suh poput baruta.  

Predizborno vrijeme koje (gle' ti slučajnosti) započinje s karnevalom. A karnevala ove godine, neće biti. Dobro ili  loše, procijenite sami. 

Osobno, dobro je da su neke maske konačno pale.