Povodom današnjeg Međunarodnog dana zaštite prava djece razgovarali smo s Milenom Poturiček, socijalnom radnicom i obiteljskom medijatoricom Centra za socijalnu skrb Pazin, podružnica Obiteljskog centra Istre u Puli.
Zašto Međunarodni dan prava djece obilježavamo upravo danas?
Na današnji dan prije 31 godinu svijet se ujedinio u ideji stvaranja svijeta prilagođenog djeci. Tog dana je Generalna skupština Ujedinjenih nacija prihvatila Konvenciju o pravima djece. To je temeljni i vrlo važan međunarodni dokument kojim se štite prava djece.
Potpisalo ju je 196 zemalja, a Republika Hrvatska je to učinila već 8. listopada 1991.
Prije toga postojala je Deklaracija o pravima djece i to čak 30 godina prije nastanka Konvencije. No, ona sad ima snagu Zakona.
Na što potpis na Konvenciju obvezuje državu potpisnicu?
Ona donosi sva prava koja djeci moraju biti zadovoljena. Možemo ih podijeliti na: osnovna; koja se dnose na preživljavanje (stanovanje, hranu, zdravlje); zatim razvojna prava (prava na odgoj, obrazovanje, obitelj, kulturu, identitet); prava sudjelovanja (donošenje odluka i pristup informacijama), pravo na zaštitu (zaštita od zlostavljanja, zanemarivanja, mučenja, otmice i prostitucije).
Važnost Konvencije je to što po prvi puta djecu stavlja u poziciju subjekta prava i u središtu je interes djeteta. To, ujedno, redefinira i prava roditelja te je sad naglasak na odgovornosti roditelja koji su zaduženi za ostvarivanje najboljeg interesa djeteta, a Država im je dužna osigurati sve što će im to omogućiti i reagirati u slučaju da su djeca zakinuta za svoja prava.
U kontekstu ovoga o čemu govorimo gdje je točno pozicija Obiteljskog centra?
Najbolji interes djeteta je uvažavanje njegovih prava i individualnih razlika. Svi sustavi su zaduženi da to bude ostvareno: obrazovne, zdravstvene i sve ostale institucije. Mi pružamo podršku i roditeljima i djeci. Provodimo i razne preventivne aktivnosti namijenjene, ponajprije, roditeljima djece predškolske dobi. No, imamo i Savjetovalište za sve članove obitelji kao i brojne programe usmjerene na djecu ili, pak, zajedničke aktivnosti roditelja i djece.
Prava djece posebno znaju biti ugrožena u situacijama narušenih obiteljskih odnosa, rastave ili razvoda. Kako tada postupate?
Kad roditelji prekinu zajednički život vrlo je važno da su u stanju odvojiti svoj partnerski odnos od roditeljstva. Dakle, da im bude jasno kako je došao kraj partnerskom odnosu ali da ništa ne bi smjelo stati na put roditeljstvu i komunikaciji o interesima zajedničkog djeteta kojim, nikako, ne bi smjeli manipulirati ili ga na bilo koji način diskreditirati. Tu veliku ulogu znaju odigrati naša Savjetovališta; individualna ili partnerska. Pružamo, naravno, i pravne savjete te usluge obiteljske medijacije mimo sudskih postupaka.
Jesu li prava djeteta ugrožena u vremenima koronakrize i ako jesu, na koji način?
Vidimo da se bilježi porast nasilja u obitelji, svakako. Narušeni su i dosadašnji načini sudjelovanja u odgojno-obrazovnom sistemu, a vjerojatno ćemo tek u budućnosti shvatiti koliko su nam osiromašeni socijalni kontakti donijeli poteškoća. To sad tek predviđamo, no ono što smo neposredno osjetili u vrijeme početka epidemije jest kako se kontakti roditelja i djece koja ne žive s njima nisu realizirali. Naprosto je bilo jako teško odlučiti koje ćemo pravo djeteta staviti iznad kojeg. Sva su pravo jednako važna, no nekad je jako teško odvagnuti. Tada je bilo mnogo upita jer smo se svi našli u situaciji novih izazova o kojima dotad nismo imali prilike razmišljati. I sami smo se morali educirati na razne načine. Ali, kriza uvijek dovede do prilike za iskorak, pa će tako, nadamo se, biti i sada.
