San čula da se u Rovinju ponovno vraća gerila koja ratuje po boškama. Gerila koju ćemo po domaći nazvati partizanima snažno se i ofenzivno već danima odupre ljutom neprijatelju koji svojata njihovu zemlju. 
San čula i to da je glavna bitka na području Bošketa već danas prozvana majkom svih bitaka i da je došla do faze "biti ili ne biti" s obje strane fronte.

Čak san čula i da je zarad ovog rata iz ropotarnice prošlosti izvučena i ona stara i jugonostalgičarska koje smo se do jučer sramili, a koju sam i sama zdavna kao prava Titova pionirka s ponosom izvikivala na plaži kad su mi furešti okupirali moju omiljenu stijenu za sunčanje - "tuđe nećemo svoje ne damo!"

San čula da se jedan naš domaći čovjek našao u nezavidnoj situaciji. Njemu brižnome, unutrašnji a ne vanjski neprijatelji- nazovimo ih domaćim okupatorima ne žele okupirati zemlju već je osloboditi a potom onako nonšalantno i krajnje bezobrazno dati svima ostalima na besplatno korištenje. Naš čovjek, sada prozvani gerilac s tim se ne slaže i ponavlja "svoje ne dam, tuđe priželjkujem".

Bitka svih bitaka vodi se bez milosti i do istrebljenja pa onoj "kome opanci a kome obojci". San čula i da su pala prve oklade tko će iz bitke za zemlju pobijediti. A čula san i to da će bitka u boški, postati presedan za sve ostale možebitne gerilce koji sada napeto iščekuju pobjedu ili poraz jedne il' druge strane. Pobogu i djeca to danas znaju - povijest pišu pobjednici, a ne gubitnici.

Vaša šjora Mafalda